Kako sam odlučila pokrenuti blog

January 5, 2020
January 5, 2020 Iva Jović

Start before you are ready. Marie Forleo

Već dugo godina pričam o tome kako bi htjela napraviti blog. Uvijek sam u glavi imala bezbroj tema o kojima bi pisala –  pisala bi malo o sebi, o digitalnom marketingu, DIY projektima, mojim hobijima, knjigama. Ali, onda bi me lupila realnost, direkt u glavu.

Iva – svi već odavno imaju svoj blog, svi pišu već o temama kojima bi ti pisala, ti ne znaš pisati, zašto bi ljudi čitali baš tvoje postove  i tako su se nizala sva moguća pitanja negativne konotacije. Sumnja bi se uvukla u mene i potjerala tu moju “ludu” zamisao o blogu.

Dok nisam naletjela na neki članak čija suština je bila da iako postoji već veliki broj ljudi koji pišu blog svatko od njih daje nešto posebno, jedinstveno – nitko ne piše na isti način, nitko ne prenosi istu energiju. Također, moguće je da dvije osobe pričaju o istim temama, ali jedna osoba vam baš ne leži, ne sviđa vam se njihov govor, energija, što god – dok vam druga osoba totalno odgovara. Tako da mogućnosti su različite, ti i ja nismo isti. Gledajući ples i pjevanje, toliko ljudi se već time bavi pa opet naiđe netko s tako genijalnim glasom ili nastupom da bi bila prava šteta da je razmišljao na način kao i ja te svoje talente i upornost sakrio od svih.

Što me to sprječavalo da pokrenem blog

Štreber kakav jesam, odlučila sam na komad papira ispisati što me to sprječava da pokrenem blog.  Moram priznati da me bilo strah neuspjeha, bilo me i strah od toga što će drugi ljudi reći, strah da će me drugi ismijati, te da ću se obrukati.

Gledajući razloge što me to sprječava,  shvatila da ti strahovi nisu bitni jer će me ljudi uvijek i/ili svejedno osuđivati. To je jednostavno tako. Uvijek će postojati netko koga vi samom svojom pojavom nervirate, što god vi napravili oni će vas hejtati. Shvatila sam da dokle god oko sebe imam ljude koji me podržavaju- grupica ljudi koji će me osuđivati nemaju šanse da me poljuljaju. Ne mogu reći da me kritike neće taknuti, ali daleko od toga da ću se zbog njih sakriti i predati.

Što je s mojim strahom od neuspjeha? U slučaju da ne uspijem i odustanem od ovog nakon nekog vremena nikom ništa. Ali doslovno ništa se neće dogoditi, jedino mogu nešto naučiti iz svega ovog.

Razlozi zašto trebam pokrenuti blog

Nakon što sam ispisala što me to sprječava, ispisala sam stvari zbog kojih želim pokrenuti blog. Neki od razloga zašto želim pokrenuti blog bili su: kako bi poboljšala svoje pisanje, kako bi stekla naviku pisanja, kako bi pomogla drugima, kako bi uz blog radila na sebi. Nakon ove vježbe otkrila sam da moram biti hrabra kako bi živjela svoje snove, kako bi radila ono što zaista želim.

Otkrila sam da moram biti hrabra kako bi živjela život punim plućima. Svakako početak neće biti lak, možda nitko neće čitati moje tekstove, možda mi za dva mjeseca dosadi – ali znat ću da sam probala. Jedna stvar manje s liste stvari koje želim napraviti.

Zašto sam stvarno odlučila izaći iz zone komfora

Najveći vjetar u leđa dala mi je moja Mara. Kao i svi želim svoje dijete naučiti da se hrabrost isplati, da treba u životu biti uporan, da treba vjerovati u sebe, da ako nešto želimo moramo se pokrenuti. Kako ću to najbolje učiniti nego ako joj pokažem.

A year from now you will wish you had started today. Karen Lamb

Jesi li ti ikada maštao o blogu? U članku TeaTime potraži razloge zašto bi baš ti trebao pisati blog, a nakon njega Tea ti daje konkretne korake kako da otvoriš blog u 10 dana

%d bloggers like this: